četvrtak, 14. veljače 2013.

-------------------- Ništa. --------------------


Oko Života
pomno te gleda.
Zbogom Zemljo, zbogom dušo
i uzima te k' sebi...

Odričeš se težine,
materije i zla.
Predaješ se vječnom i neuništivom
Ništa.


ponedjeljak, 7. siječnja 2013.

----------------- Ukleta igra -------------------


Dječače plavi,
s rukama od krvi i tijelom od praha
Molim Te...

Žrtvuj se za svijet ovaj!
Budi otpadna iskra u plamenu,
daj, prodaj svoju dušu đavolu.
Istruni na svijetu čvrstom;
u vatri strasti ti izgori.
Krunu od praha staviće ti na glavu
ruke što predaše se đavlu.

Zašto? 
Zaštooo?
Niko drugi neće da se preda.
Bezdušne zvijeri, krvoločne stoke!
Ne vide, ne mogu da razumiju
da biće im Sutra bolje.

Zasljepljeni pohlepom
iz materije rođenom,
mirišu tvar, ne osjete duh.

Predaj se zbog njih, nauči ih.
Mada, tvoj lik će brzo da izblijedi,
ali znaj, nekad' će Neko  krenuti stazom tvojom,
Neko će Tebe da slijedi!

srijeda, 2. siječnja 2013.

-------------------- Oprost ---------------------


Još jednom,
još samo jednom
da pogledam svijet oko sebe.
Da dišem.

Još jednom,
još samo jednom
da osjetim da sam živa.
Da volim.

Još jednom,
još samo jednom
da snažno zagrlim majku.
Da budem srećna.

Još jednom,
još samo jednom
da budem dijete koje se raduje snjegu.
Da se smijem.

Još jednom,
još samo jednom
prije nego me prime.
Pa zar mnogo tražim?!


četvrtak, 27. prosinca 2012.

(da li) Ovo sam ja

Ja sam utvara na putu, daleko od sna.
Bez očiju gledam,
bez nogu hodam.
Ja ne znam šta sam, java il' san.
Olupina prazna
sa glavom od čeličnih misli.
Visim na zidu od stakla;
stojim na stolu od praha.
Čekam da me probode nešto,
mada, osjećati ne umijem.

Jer ja sam iz sorte
čeličnih zvjeri;
očiju zelenih i ledenog srca.

Oooooo, venama mi teče boool !!

nedjelja, 9. prosinca 2012.

.................................... Dah ...................................

Trčim, padam
hodam, posrćem;
stojim, ležim,
klečim, letim.

Molim, a boli;
Želim al' bježi;
Volim a sanjam;
idem jer moram.

Oko u oko.
Dlan na dlan.
Srce u srcu,
a tijelo u prah.

Most


Sami u mraku.
Gledamo se u oči
a ne postojimo.

Čvrsto me drži
jer steže me sve.
Široko raširi krila!
Vinimo se duboko,
zaronimo u Istinu.

Jer tamo su Oni
tamo smo mi.

Pustimo tijela,
oslobodimo se!
Zahvali život,
pozdravi smrt.

Iz tame došao
u svjetlo krenuo.

nedjelja, 18. studenoga 2012.

............................. Rastanak ............................

Zaboravi život.
Zaboravi sve što je nekada bilo.
Zaboravi dugu smeđu kosu, glatku kožu i blijedi ten.
Zaboravi te usne meke i oči zelene pune sjaja.

Sunce je zašlo iza brda prkosnog
što stoji nepomično u svoj svojoj golotinji i snazi.
Prkosno se uzdiže do oblaka i propušta
posljednje zrake prošlog života.

Samo jedna suza,
malena i tiha,
stidljivo se ote iz oka crnog.
Samo jedan, posljednji uzdah
ču se kao grmljavina teška.